Mòngōlija
Mòngōlija ž geogr. {{c=0}}država u središnjoj Aziji, glavni grad Ulan Bator
∆ {{001f}}{{/c}}∼ Unutrašnja {{c=0}}autonomna pokrajina u SZ Kini, glavni grad Huhehot{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • Mongolija — Mòngōlija ž DEFINICIJA geogr. država u središnjoj Aziji, 1.566.500 km2, 2.185.000 stan., glavni grad Ulan Bator SINTAGMA Mongolija Unutrašnja autonomna pokrajina u SZ Kini, 1.177.500 km2, 21,5 mil. stan., glavni grad Huhehot …   Hrvatski jezični portal

  • Mongolija — Mongòlija dkt …   Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • Koslow — I Koslọw,   Stadt in Russland, Mitschurinsk. II Koslọw,   Kozlọv [ z ], Pjotr Kusmitsch, russischer Asienforscher, * Duchowschtschina (Gebiet Smolensk) 15. 10. 1863, ✝ Peterhof (bei Sankt Petersburg) 26. 9. 1935; bereiste, anfang …   Universal-Lexikon

  • Croatia–Mongolia relations — Croatian Mongolian relations Croatia …   Wikipedia

  • mongolski — mòngōlskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Mongoliju i Mongole SINTAGMA mongolski jezici lingv. jezična porodica koja obuhvaća nekoliko jezika među kojima je najvažniji halha mongolski, službeni jezik Mongolije ETIMOLOGIJA vidi Mongolija …   Hrvatski jezični portal

  • mongolski — mòngōlski pril. DEFINICIJA kao Mongol, na način Mongola ETIMOLOGIJA vidi Mongolija …   Hrvatski jezični portal

  • mongoloid — mongolòīd m <G mongoloída> DEFINICIJA med. onaj koji boluje od mongolizma ETIMOLOGIJA v. Mongolija, Mongol + oid …   Hrvatski jezični portal

  • Mongol — Mòngōl m (Mòngōlka ž) <N mn Mongóli> DEFINICIJA 1. stanovnik ili državljanin Mongolije 2. pov. pripadnik mongolskog ili koga drugoga naroda mongolske rase koji je ratovao u Europi u 13. st. ETIMOLOGIJA vidi Mongolija …   Hrvatski jezični portal

  • mongolid — mongòlīd m <G mongolída> (ob. mn) DEFINICIJA antrop. 1. pripadnik mongolida 2. (mn) mongolska grana žute rase, odlikuje je nizak rast, tamna, ravna kosa, široke jagodice i poseban oblik očiju ETIMOLOGIJA v. Mongolija + id …   Hrvatski jezični portal

  • išpūškėti — žr. išpuškėti: 1. Mano pyragai išpūškėjo, per geldos kraštus drimba Šl. Mano visas cyrupas išpūškėjęs iš puodo lauka Jrb. 2. Ateinu – puodas išpūškėjęs Jrb. 3. „Mongolija“ (laivas) išpūškėjo iš Adeno J.Balč. pūškėti; atpūškėti; išpūškėti; …   Dictionary of the Lithuanian Language

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”