ovŕšiti


ovŕšiti
ovŕšiti svrš. prez. òvr̄šīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvr̄šen〉 rij. admin. {{c=0}}učiniti, obaviti, provesti (npr. ovrhu){{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • ovršiti — ovŕšiti1 svrš. <prez. ovŕšīm, pril. pr. īvši, prid. rad. ovŕšio> DEFINICIJA obaviti vršidbu [ovršiti žito] ETIMOLOGIJA vidi ovršak …   Hrvatski jezični portal

  • ovršiti — ovŕšiti2 svrš. <prez. òvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvr̄šen> DEFINICIJA rij. admin. učiniti, obaviti, provesti (npr. ovrhu) ETIMOLOGIJA o (b) + v. vršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovršivati — ovršívati nesvrš. <prez. ovr̀šujēm, pril. sad. šujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ovršiti ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovršitelj — ovr̀šitelj m DEFINICIJA v. ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovršiteljica — ovršitèljica ž DEFINICIJA v. ovršitelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovršni — òvršnī prid. DEFINICIJA koji je dio postupka ovrhe, koji se odnosi na ovrhu SINTAGMA ovršni bubanj 1. znak bubnjem kojim se oglašava ovrha 2. pren. propadanje, padanje pod stečaj, materijalna propast ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovrha — ȍvrha ž <D L òvrsi> DEFINICIJA pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovrhovoditelj — ovrhovòditelj m DEFINICIJA onaj koji provodi ovrhu, izvršilac ovrhe; ovršitelj, egzekutor, kutor, pljenitelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal

  • ovrhovoditeljica — ovrhovoditèljica ž DEFINICIJA v. ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti …   Hrvatski jezični portal


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.