asìgnāt
asìgnāt m 〈G asignáta〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}papirnati novac Francuske revolucije 2. {{001f}}onaj na koga se prenosi obveza pri asignaciji; upućenik 3. {{001f}}doznaka za neku novčanu svotu; asignacija (1)
∆ {{001f}}{{/c}}banski ∼i {{c=0}}asignacije bana Jelačića; emisija novčanica izdana odlukom Hrvatskog sabora 5. 6. 1848, prve novčanice s tekstom na hrvatskom jeziku koje je ban vlastoručno potpisao{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • asignat — ASIGNÁT, asignate, s.n. Nume dat în trecut bancnotei în unele ţări. – Din fr. assignat. Trimis de cata, 15.02.2004. Sursa: DEX 98  ASIGNÁT s. v. bancnotă, bilet de bancă, hârtie, hârtie monedă. Trimis de siveco, 13.09.2007. Sursa: Sinonime … …   Dicționar Român

  • asignat — asìgnāt m <G asignáta> DEFINICIJA 1. pov. papirnati novac Francuske revolucije 2. onaj na koga se prenosi obveza pri asignaciji; upućenik 3. doznaka za neku novčanu svotu; asignacija (1) SINTAGMA banski asignati asignacije bana Jelačića;… …   Hrvatski jezični portal

  • asignát — a m (ȃ) 1. fin. kdor naj plača znesek, določen v asignaciji: obveznosti asignata 2. papirnat denar, zlasti v francoski revoluciji …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • asignácija — ž 1. {{001f}}nalog za isplatu; doznaka, uputnica, asignat (3) 2. {{001f}}a. {{001f}}preuzimanje te isplate b. {{001f}}plaćanje (tuđeg) duga 3. {{001f}}pravn. izjava kojom uputitelj ovlašćuje upućenika da za njegov račun ispuni nešto primatelju… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • upućènīk — m 〈G upućeníka, N mn upućeníci〉 pravn., {{c=1}}v. {{ref}}asignat (2){{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bancnotă — BANCNÓTĂ, bancnote, s.f. Hârtie monedă emisă de o bancă2 (1) şi folosită ca mijloc de plată. – Din germ. Banknote, fr. bank note. Trimis de paula, 16.03.2002. Sursa: DEX 98  BANCNÓTĂ s. (fin.) hârtie, bilet de bancă, hâr tie monedă, (prin… …   Dicționar Român

  • asignacija — asignácija ž DEFINICIJA 1. nalog za isplatu; asignat (3), doznaka, uputnica 2. a. preuzimanje te isplate b. plaćanje (tuđeg) duga 3. pravn. izjava kojom uputitelj ovlašćuje upućenika da za njegov račun ispuni nešto primatelju upute; uputa… …   Hrvatski jezični portal

  • upućenik — upućènīk m <G upućeníka, N mn upućeníci> DEFINICIJA pravn., v. asignat (2) ETIMOLOGIJA vidi uputa …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”