sȁmoglasnīk


sȁmoglasnīk
sȁmoglasnīk m 〈N mn -īci〉 fon. {{c=0}}zvučni glas ljudskog govora koji nastaje slobodnim prolaskom zračne struje kroz usnu šupljinu, nosilac sloga u riječi (a, e, i, o, u); vokal, otvornik, {{/c}}opr. suglasnik

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.