bjelòlik
bjelòlik prid. odr. -ī〉 ekspr. jez. knjiž. {{c=0}}koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • bjelolik — bjelòlik prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. jez. knjiž. koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan ETIMOLOGIJA v. bijel + v. lik …   Hrvatski jezični portal

  • bjelolikost — bjelòlikōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bjelolik ETIMOLOGIJA vidi bjelolik …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”