blagorjèčiv
blagorjèčiv prid. odr. -ī〉 {{c=0}}koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • blagorječiv — blagorjèčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv ETIMOLOGIJA v. blag + v. riječ …   Hrvatski jezični portal

  • blagorječivost — blagorjèčivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorječiv ETIMOLOGIJA vidi blagorječiv …   Hrvatski jezični portal

  • blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorjèčivōst — ž osobina onoga koji je blagorječiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”