zȃstavica


zȃstavica
zȃstavica ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}dem. {{c=0}}od zastava 2. {{001f}}{{/c}}pom. {{c=0}}manja zastava specifičnog oblika, koristi se na brodovima za identifikaciju i signalizaciju 3. {{001f}}{{/c}}sport {{c=0}}trofej koji se dodjeljuje najboljem natjecatelju{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • zastavica — zȃstavica ž DEFINICIJA 1. dem. od zastava 2. pom. manja zastava specifičnog oblika, koristi se na brodovima za identifikaciju i signalizaciju 3. sport trofej koji se dodjeljuje najboljem natjecatelju ETIMOLOGIJA vidi zastava …   Hrvatski jezični portal

  • zastávica — 1 e ž (ȃ) 1. manjšalnica od zastava: vsak voznik je imel na vozilu zastavico svoje države / papirnate zastavice 2. zastavici podoben predmet: prestavljati na zemljevidu zastavice glede na premikanje fronte // manjši kos tkanine s predpisano… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • marker — màrkēr m <G markéra> DEFINICIJA 1. predmet koji služi kao znak (zastavica, kolčić) 2. onaj koji označuje što, stavlja oznaku na što; označitelj, bilježitelj 3. flomaster kojim se vuku debele crte tako da su lako uočljive i s veće daljine… …   Hrvatski jezični portal

  • banderola — banderóla ž DEFINICIJA 1. papirna vrpca na kojoj su označene trošarinske pristojbe (na bocama pića, kutijama cigareta i sl.) 2. vrpca na trubama i bubnjevima 3. zastavica na jarbolu, koplju i na mornarskoj kapi 4. lik. traka s natpisom koji… …   Hrvatski jezični portal

  • cajtnot — cȁjtnot m DEFINICIJA reg. 1. šah situacija u kojoj šahist mora povući velik broj poteza za kratko vrijeme kako mu ne bi pala zastavica na satu 2. vremenski tjesnac, vremenski škripac [biti u cajtnotu] ETIMOLOGIJA njem. Zeitnot …   Hrvatski jezični portal

  • zero — (izg. zirȏ) br. DEFINICIJA ništica, nula SINTAGMA zero flag (izg. zero flȅg) inform. nulta zastavica koja u spremniku poprima vrijednost 1 ako je rezultat posljednje operacije 0; zero point (izg. zero pòint) tehn. radna točka ETIMOLOGIJA tal. ←… …   Hrvatski jezični portal

  • zvézdnat — a o prid. (ẹ̑) 1. poln zvezd: zvezdnato nebo / zvezdnata noč / zvezdnata zastavica 2. knjiž. zvezden: zvezdnat utrinek / dvigniti se v zvezdnate višave ◊ vrtn. zvezdnata magnolija grm z velikimi belimi zvezdastimi cveti pred olistanjem, Magnolia …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.