ùstajao


ùstajao
ùstaja|o prid. odr. -alī〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji je od stajanja izgubio svježinu {{/c}}[∼lo jelo] {{c=0}}b. {{001f}}koji nije izmijenjen provjetravanjem {{/c}}[∼li zrak] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}koji je nepokretan, bez dinamike, obuzet mrtvilom{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • ustajao — ùstajao prid. <odr. alī> DEFINICIJA 1. a. koji je od stajanja izgubio svježinu [ustajalo jelo] b. koji nije izmijenjen provjetravanjem [ustajali zrak] 2. pren. koji je nepokretan, bez dinamike, obuzet mrtvilom ETIMOLOGIJA vidi ustajati …   Hrvatski jezični portal

  • bàjat — prid. 〈odr. ī〉 reg. ekspr. (+ srp.) 1. {{001f}}koji je izgubio svježinu, nije svjež; ustajao [∼ kruh] 2. {{001f}}pren. koji je uvenuo; ostario [∼e ideje; ∼e misli] ✧ {{001f}}tur. ← arap …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mèmla — ž 〈G mn ā/ ī〉 reg. 1. {{001f}}vlažan, ustajao zrak 2. {{001f}}pren. nezdrava duhovna atmosfera ✧ {{001f}}tur. ← perz …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mèmljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji je pun memle, vlage; koji je ustajao …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stȁr — prid. 〈odr. stȃrī, komp. stàrijī〉 1. {{001f}}koji je u kasnoj životnoj dobi, koji je doživio mnogo godina, opr. mlad [∼ kao Troja, žarg. vrlo star] 2. {{001f}}〈odr.〉 a. {{001f}}koji je bio u prošlosti, koji potječe iz prošlosti; nekadašnji,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • star — stȁr prid. <odr. stȃrī, komp. stàrijī> DEFINICIJA 1. koji je u kasnoj životnoj dobi, koji je doživio mnogo godina [star kao Troja, žarg. vrlo star], opr. mlad 2. <odr.> a. koji je bio u prošlosti, koji potječe iz prošlosti b. koji… …   Hrvatski jezični portal

  • memla — mèmla ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA reg. 1. vlažan, ustajao zrak 2. pren. nezdrava duhovna atmosfera ETIMOLOGIJA tur. nemli ← perz. nem: vlaga + li …   Hrvatski jezični portal

  • memljiv — mèmljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je pun memle, vlage, koji je ustajao ETIMOLOGIJA vidi memla …   Hrvatski jezični portal

  • bajat — bàjat prid. <odr. ī> DEFINICIJA reg. ekspr. [i] (+ srp.)[/i] 1. koji je izgubio svježinu, nije svjež [bajat kruh]; ustajao 2. pren. koji je uvenuo [bajate ideje; bajate misli]; ostario ETIMOLOGIJA tur. bayat ← arap. bā̕it: koji je prenoćio …   Hrvatski jezični portal


Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.