govòriti

govòriti (∅, što) nesvrš. prez. gòvorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉 {{c=0}}1. {{001f}}imati sposobnost prenošenja poruke riječima; zboriti 2. {{001f}}riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) 3. {{001f}}najavljivati sredstvima izvan jezika 4. {{001f}}razgovarati {{/c}}[želio bih s vama ∼] {{c=0}}5. {{001f}}iznositi sadržaj {{/c}}[knjiga govori o...; to nam govori u prilog (čega)]
{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ čisto {{c=0}}(za dijete, za koga tko govori strani jezik) izgovarati bez nedostatka u organima za izgovor; {{/c}}∼ gluhom {{c=0}}uzaludno objašnjavati komu; {{/c}}∼ od klipa {{c=0}}= govoriti s nokta; {{/c}}∼ s nokta {{c=0}}govoriti, iznositi činjenice napamet, govoriti ili što tvrditi, bez oslonca na činjenice; pričati priču, govoriti od klipa; {{/c}}∼ tečno {{c=0}}1. {{001f}}znati neki tekst izgovarati bez zapinjanja 2. {{001f}}znati aktivno govoriti strani jezik; {{/c}}∼ u vjetar {{c=0}}govoriti uzalud; {{/c}}nešto mi govori {{c=0}}ima nekih znakova, čini mi se, slutim {{/c}}[slabo stvari stoje, ali nešto mi govori da će se popraviti]{{c=0}}; {{/c}}nit govori nit romori {{c=0}}napadno šuti, ne daje riječi od sebe; {{/c}}on govori (francuski itd.) {{c=0}}on zna (francuski itd.); {{/c}}to nam govori {{c=0}}to nam kaže, iz toga se može zaključiti, iz toga slijedi zaključak; {{/c}}šta (što) ćeš ∼, šta treba ∼ {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji ili nakon razgovora o čemu) nije vrijedno daljnjeg razgovora (kad je sve jasno ili kad se ne može ništa izmijeniti); (u raznim kontekstima) {{/c}}[govori da mu je to ukusno; govore da masnoća u krvi nije tako opasna; govorim ti; kad ti govorim], {{c=1}}usp. {{ref}}kazati ⃞{{/ref}}{{/c}}{{c=0}}; {{/c}}što ćeš mi ∼, nemoj mi ∼ {{c=0}}sve je jasno, razumijemo se, ne treba trošiti riječi{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • govoriti — govòriti (Ø, što) nesvrš. <prez. gòvorīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. imati sposobnost prenošenja poruke riječima 2. riječima iznositi neki smisao (tekst, obično bez predloška, za razliku od čitati) 3. najavljivati… …   Hrvatski jezični portal

  • govoríti — ím nedov., govóril; nam. govôrit in govorít (ȋ í) 1. oblikovati besede, stavke z govorilnimi organi: bolnik naj čim manj govori; zunaj nekdo govori; ne ljubi se mu govoriti; med predstavo se ne sme govoriti; govoriti s piskajočim, kričečim… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • jêzik — íka m (é í) 1. gibljiv mišičnat organ v ustni votlini: jezik je volu molel iz gobca; dvigniti, premikati jezik; položiti tableto na jezik, pod jezik; ugrizniti se v jezik; ima rdeče pike na jeziku; tleskati z jezikom; otekel, raskav, razcepljen,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • ústa — úst|a sr pl. tantum 〈G ústā〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na ∼a; od ∼a do ∼a; otvorenih ∼a] b. {{001f}}takav otvor zajedno s vanjskim… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • usta — ústa sr pl. tantum <G ústā> DEFINICIJA 1. anat. a. duplja koju u čovjeka zatvaraju gornja i donja vilica, prvi organ kroz koji prolazi hrana u želudac [disati na usta; od usta do usta; otvorenih usta; baciti u usta, razg. usput pojesti,… …   Hrvatski jezični portal

  • jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jezik — jèzik m <V iče, N mn ici, G jȅzīkā> DEFINICIJA 1. anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav jezik] 2. pren. a. ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Hrvatski jezični portal

  • šàptati — (∅) nesvrš. 〈prez. šȁpćēm, pril. sad. šȁpćūći, gl. im. ānje〉 govoriti tiho, govoriti tako da čuje samo onaj komu su riječi namijenjene, govoriti povjerljivo i tiho komu na uho, govoriti šapatom; šaputati [∼ u kazalištu, usp. šaptač (2); ∼ u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šaptati — šàptati (Ø) nesvrš. <prez. šȁpćēm, pril. sad. šȁpćūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA govoriti tiho, govoriti tako da čuje samo onaj komu su riječi namijenjene, govoriti povjerljivo i tiho komu na uho, govoriti šapatom; šaputati [šaptati u… …   Hrvatski jezični portal

  • glás — ú tudi a m, mn. glasóvi stil. glási (ȃ) 1. zvok, ki ga dela človek z govorilnimi organi: glas mu je postajal vse bolj umirjen; od razburjenja se ji je glas tresel; posnemati otroške glasove; spoznati koga po glasu; globok, nizek, zamolkel, pog.… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.