stipulácija

stipulácija ž pravn. {{c=0}}u rimskom pravu strogi formalistički usmeni ugovor; osnova obligacijskog (obveznog) prava{{/c}}

Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.

Look at other dictionaries:

  • stipulacija — stipulácija ž DEFINICIJA pravn. u rimskom pravu strogi formalistički usmeni ugovor; osnova obligacijskog (obveznog) prava ETIMOLOGIJA vidi stipulirati …   Hrvatski jezični portal

  • restipulacija — restipulácija ž DEFINICIJA uzajamna obveza, dužnost koja se mora izvršiti ETIMOLOGIJA lat. restipulatio ≃ re + v. stipulirati, stipulacija …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.